Zlatko Dalić u Matici hrvatskoj

Prvog je petka i sedmoga dana mjeseca prosinca dvorana Jure Petričevića bila poprištem posebnoga gostovanja kojim je Matica hrvatska pokazala koliku pažnju pridaje očuvanju i promicanju hrvatskog nacionalnog identiteta ne povodeći se pritom za postavkama kulturnog, znanstvenog ili ma kojeg drugog elitizma. Nakon brojnih domaćih i stranih filozofa, književnika, umjetnika i promišljatelja sadašnjeg trenutka za govornicu je stao čovjek koji, kako sam kaže, nije govornik, ali iskreno iznesenim i promišljenim riječima predvodi mase, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić. Dalić je, prvo samostalnim izlaganjem, a potom u društvu doajena hrvatskoga sportskog novinarstva Antona Samovojske, uz najavu inicijatora susreta Nike Vidovića, govorio o sportu i hrvatskom nacionalnom identitetu.

Izborniku je uručena Povelja zahvalnosti Matice hrvatske / Snimio Mirko Cvjetko

Nogomet gotovo od samih svojih početaka održava status najvažnije sporedne stvari na svijetu. Unatoč tomu, zapanjuje podatak o gotovo četiri milijarde oko nogometa okupljenih ljudi. Premda većina u tome sudjeluje iz promatračke, navijačke ili pratiteljske pozicije, na svijetu je trenutno 265 milijuna registriranih nogometaša, a samo ih je u Njemačkoj 6,5 milijuna, od čega milijun žena. Usporedbe radi, ukupno stanovništvo Republike Hrvatske sačinjeno je od 4 milijuna ljudi. Pa ipak, gotovo je dva milijuna Hrvata pratilo ovoljetni put do nogometnoga krova svijeta. U cijelom svijetu to je učinilo 3,5 milijarde ljudi. Nogomet stoga, drži Niko Vidović, ima marketinški potencijal veći od ijedne postojeće plaćene marketinške aktivnosti. „U društvenom smislu, sport je aktivnost koja spaja ljude i narode, čini ih prepoznatljivima te stoga promocija putem sporta omogućuje komuniciranje sa željenom skupinom potrošača. Iz tog su razloga najbolja promocija naše zemlje, njezina turizma i gospodarstva sportaši i sportašice koji sudjeluju na svjetskim natjecanjima.“

Čestitka Vatrenima predsjednika MH Stipe Botice

No, zapitao se Vidović, koji su ciljevi hrvatskoga sporta i kulture? I kakav je odnos prema njima? U ovih 27 hrvatskih godina, na sport i kulturu odlazio je tek jedan posto hrvatskih proračunskih sredstava, što bi u 2019. godini iznosilo milijardu i 360 milijuna kuna. „Hoće li ih dobiti? Neće. Jer oni ne mogu i ne žele, pitanje je i žele li rezultate“, ustvrdio je Vidović istaknuvši pritom koliko je, odjeven u hrvatski dres i govoreći hrvatskim jezikom, izbornik Dalić činio za promicanje hrvatskog nacionalnog identiteta za trajanja Svjetskog prvenstva u Rusiji. Referirajući se na francuskog filozofa Alaina de Benoista, Vidović je kao najvećeg neprijatelja nacionalnom identitetu istaknuo globalizaciju i potrebu da se dokinu različitosti među narodima. Cilj je stvoriti jedinstveno, globalno tržište kojim bi vladala ideologija novca. Tomu se, drži Vidović, moramo oduprijeti. „Hrvatska ima inovativnost i konkurentnost, ali nema mladih, školovanih ljudi, koji odlaze te se osipa i naša populacija i naš identitet. Za deset će nas godina biti i milijun manje“, zaključio je.

Time je vrednija poruka što ju je poslao Zlatko Dalić, i vlastitim primjerom potkrepljujući poruku jedne od najdražih pjesama među našim nogometašima. Nakon svršetka Svjetskog prvenstva razmišljao je, kaže, o odlasku, no vidjevši svu tu emociju, ljubav i zajedništvo što su ih nogometaši potaknuli, shvatio je da na to nema pravo. Ne krije da je ponuda bilo, posebno je unosna bila jedna kineska. Ipak, nije ga „štrecnulo“. „Moj inozemni trenerski put započeo je 2011. u Saudijskoj Arabiji, ali moja je obitelj ostala u Hrvatskoj. Moji su dečki upravo zašli u pubertet, mama se s njima borila, a kad sam se vratio, postali su ljudi. Jasno mi je da se nešto u životu mora žrtvovati, no ponovni mi se odlazak ne čini ispravnim. Moja obitelj nije megalomanskih prohtjeva pa puštam da me vodi unutarnji osjećaj koji mi kaže da sada moram biti ovdje, uz svoj narod“, iskreno priznaje Dalić.

Titulu drugog najboljeg trenera na svijetu, kao i nekoć davno najboljega trenera u Saudijskoj Arabiji, duguje skromnoj smirenosti i drukčijem pristupu igračima. Kako je istaknuo Anton Samovojska, Zlatko Dalić nije nogometni filozof, on igračima pristupa neposredno, probleme rješava razgovorom, a igrače hrani prijeko potrebnom vjerom i samopouzdanjem. „Da je bilo lako, ova izbornička pozicija ne bi zapala mene. No shvatio sam da igračima moram pristupiti ljudski, razgovarati s njima, sa svakim pojedinačno i utvrditi gdje su problemi. Igru su iznijeli oni i u tom smislu ovaj je uspjeh njihov“, skromno je rekao ne zaboravivši spomenuti ni svoj stručni stožer, ljude koji o reprezentativnim prilikama znaju mnogo više od njega. „Imamo odlične trenere, ali nemamo logistiku koja bi ih gurala naprijed“, ukazao je nezadovoljan i time što potencijal drugog mjesta nismo iskoristili u potpunosti. Tako se na zagrebačkom adventu ne mogu nabaviti hrvatski dresovi ni slike nogometnog slavlja, a posjetitelje ničim ne obavještavamo da se nalaze u prijestolnici svjetskih viceprvaka. „Trebamo vjerovati u sebe i biti najbolji što možemo pa tek onda nešto i zahtijevati. Tada ni uspjeh neće izostati“, zaključio je Dalić.

Naposljetku, kako se godine zaključuju dodjelama nagrada i priznanja, tako je i Zlatku Daliću Matica hrvatska dodijelila Povelju zahvalnosti za doprinos čuvanju i promicanju nacionalnog identiteta, temeljne aktivnosti zbog koje je osnovana Matica hrvatska.